Piše: Sead Numanović
21. maj bio je vrhunac političke karijere Denisa Bećirovića.
A onda su kola počela ići nizbrdo.
Iza Denisa je bilo sedam političkih subjekata.
Iza tog konglomerata stojalo je više od 400.000 glasova.
Nema šanse da to bude broj glasova koje će Denis dobiti. Daj Bože da...
Zašto?
Od početka on je nastupao kao faraon. Do zadnjeg momenta u neizvjesnosti je držao Trojku, iako su svi znali da on želi, hoće pa i mora biti kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda.
(Zašto i "mora"? Pa zato što je i sam rekao da mu je ovo zadnja prilika jer - "hoće li Bosne biti za četiri godine", kako je rekao).
Kada je "prokinuo" i obznanio odluku, po inerciji okupio je 11 stranaka i organizacija iza sebe.
I tu je nastala pukotina koja se samo produbljuje.
Lakše se na vrh popeti, nego na vrhu ostati, stara je mudrost.
No, do nje Denis nije dopr'o
Ostao je na 21. maju, čvrsto uvjeren da se samo njega mora slušati i njemu doprinositi.
Ispaljivao je saopćenja i "pismena" bez da ikog pita. Kada su mu sugerirali rijetki da nešto ne treba objaviti, radio je suprotno.
A onda su krenule debate.
