Promjena Ustava ove zemlje djeluje kao veliki i težak korak, posebno ako će se to raditi putem demokratskih institucija a ne nametanjem izvana. Ali, Ustav i treba da bude živi dokument i svaka zemlja koja se pridružuje EU mora inkorporirati izmjene.
Ambasador Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Matt Field, objavio je novi blog.
Tekst prenosimo u cjelosti.
Dejton. Samo ime asocira, kako na mir, tako i na podjele. Ovog 21. novembra će se obilježiti 25. godišnjica sporazuma dogovorenog u Dejtonu, Ohajo, koji je zatim potpisan 14. decembra u Parizu. Kako obilježiti taj dan?
Snažan uticaj
Sporazum postignut u toj dalekoj zračnoj bazi imao je snažan uticaj na oblikovanje Bosne i Hercegovine. Okončao je strašni rat, nešto što je djelovalo nemoguće u to vrijeme. Oblikovao je Ustav. Potvrdio je suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost BiH. Započeo je 25 godina mira. A mir se nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo.
Na Dejton se političari u BiH još uvijek skoro svakodnevno pozivaju. Nekada kao glavni razlog problema sa kojima se danas suočava. Nekada kao “originalni” nacrt kome se treba vratiti. Nekada u smislu “duha” u kome nisu trenutne institucije, čak i onda kada su baš te institucije definisane u tom Dejtonskom ustavu.
Kako onda posmatrati Dejton, i čak i važnije, u kom pravcu ići?
Prije svega, naslijeđe. Bilo koji opis pregovora u Dejtonu da čitate, jasno se vide nesavršenosti. Sporazum je pokušao, prije nego da bude osnova moderne i inkluzivne zemlje, da ispregovara interese politički i etnički određenih suparnika, putem podjele moći, vetoa, načela ravnoteže. Prednost daje kolektivnim pravima nad pravima pojedinaca i komplikovanom administrativnom ustroju koji dijeli odgovornost prije nego li razmatra praktično funkcionisanje. Istraživanje je pokazalo su da mirovni sporazumi koji uključuju žene u pregovore znatno održiviji i uspješniji – one su zamjetno nedostajale u Ohaju.
Ali, kritika da sporazum nije predvidio ove probleme je također nepravedna, ne samo zbog potpunog odsustva povjerenja između tada još zaraćenih strana. Čak i tada, namjera nije bila da se tu sve završi. Pružili su se uslovi za prekid sukoba, da. I za početak ponovne izgadnje zemlje.
Lord Paddy Ashdown je možda i najbolje to rekao, tokom svog inauguracijskog govora na poziciju visokog predstavnika:
Dejton je od vitalnog značaja. Bez njega ne bi bilo mira.
Ali, Dejton je temelj, ne plafon.
On je temelj državi koju pokušavamo izgraditi. I, kao svaki temelj, mora se nadograđivati.
Promjena je bila inherentna za sporazum postignut u Dejtonu. Zato sam sporazum sadrži mehanizme za ažuriranje, ograničavajući mogućnost nametanja tih promjena protiv volje jedne od zajednica, zahtjevajući konsenzus i kompromis. Dejton nije uklesan u kamenu.
Brojna poboljšanja
Ovo je također jasno iz perioda nakon 21. novembra 1995. Veliki je broj pozitivnih poboljšanja koji su nadogradnja tog prvog temelja, uključujući jedinstvene Oružane snage, jedinstvenu valutu, jedinstveni sistem ličnih karata, jedinstvenu Upravu za indirektno oporezivanje, Graničnu policiju BiH i Sud BiH. Svjedočili smo početku procesa pristupanja EU, članstvu u Vijeću Evrope, partnerstvu sa NATO-om i milijardama eura pomoći od prijateljskih zemalja, za oporavak i izgradnju. Sve ovo je bilo od dobrobiti za građane BiH, bez da se od njih bilo šta uzelo. Ured visokog predstavnika je imao ključnu i ulogu podrške tokom tog perioda. A, kada se zatvori, to će biti na osnovu napretka koji je zemlja postigla.
Oni koji pozivaju na “originalni Dejton”, ili se pozivaju na isljučivo pravo da tumače “duh Dejtona”, ignorišu teško stečeni napredak od tada. Vremeplov ostaje van dometa. A, susreo sam vrlo malo ljudi koji bi pozdravili povratak na situaciju iz 1995. godine kad je ovaj sporazum postignut.
Pa, ako se ne možemo vratiti unazad, kako da krenemo naprijed?
Možemo početi tako što ćemo popraviti stvari koje su jasno izdvojene kao problem. Evropski sud za ljudska prava je izdao nekoliko presuda protiv BiH – “Sejdić-Finci” je najpoznatija – jer politička prava ne mogu biti ograničena na osnovu toga gdje u zemlji živite i kojoj etničkoj (ako ijednoj) skupini pripadate, te da li pripadate konstitutivnom narodu ili ne.
Mišljenje Evropske komisije o BiH daje još jednu važnu i relevantnu preporuku, identifikacijom problema u procesu donošenja odluka i traženjem poboljšanja funkcionalnosti. Ja vidim jasnu poveznicu sa nekim od izazova koji su i danas prisutni u načinu na koji se politika primjenjuje, na svim nivoima, kada se “vitalni nacionalni interes” koristi kao izgovor za političke, stranačke ili lične interese.
Nužne promjene Ustava BiH
Promjena Ustava ove zemlje djeluje kao veliki i težak korak, posebno ako će se to raditi putem demokratskih institucija a ne nametanjem izvana. Ali, Ustav i treba da bude živi dokument i svaka zemlja koja se pridružuje EU mora inkorporirati izmjene. Taj proces se treba zasnivati na konsenzusu, kompromisu i, iznad svega, dugoročnom interesu bh. građana. I, treba učiniti proces donošenja odluka u BiH funkcionalnijim, spremnijim za preuzimanje odgovornosti članstva u EU, NATO-u ili drugim tijelima i savezima.
Ali, politička reforma nije jedini posao koji je pred BiH. Svi znamo da mladi i kvalifikovani ljudi diljem zemlje se bore sa odlukom da napuste ovu zemlju i ispune svoje snove i potencijal negdje drugo. Stvaranje prilika da oni budu uspješni ovdje je pokretač svega što Ujedinjeno Kraljevstvo radi – poboljšanje javnih usluga, otvaranje više i boljih radnih mjesta, depolitizacija javnih kompanija, učenje vještina rješavanja problema i kritičkog razmišljanja, poboljšanje infrastrukture, i još mnogo toga.
Ali, možda najveća zabrinutost o kojoj često slušam je potreba da se poboljša vladavina prava. To je djelomično vezano za naslijeđe devedesetih i ponosan sam na podršku koju pruža Ujedinjeno Kraljevstvo u nastavku traženja nestalih, krivičnom gonjenju ratnih zločina, uključujući silovanje, te protivljenju slavljenja ratnih zločinaca. Za kretanje naprijed potrebno je na pravi način nositi se sa prošlošću.
Izgradnja bolje budućnosti za BiH, na osnovima dejtonskog temelja, mora značiti zemlju u kojoj se pravično upravlja resursima i u kojoj niko nije iznad zakona. Da, ovo je potrebno za kretanje prema EU i NATO. Ali, to je čak i važnije za građane sada. To znači transparentnost, odgovornost i stvarno djelovanje protiv korupcije i zloupotrebe položaja, sa rezultirajućim krivičnim gonjenjem i presudama protiv visoko-pozicioniranih zvaničnika. Ujedinjeno Kraljevstvo i mnogi drugi prijatelji BiH podržavaju Dejton, ali, i važnije, podržavamo BiH. Tu smo da pomognemo.
Zemlja koja stoji u mjestu ne može napredovati niti rasti. Ne može odgovoriti na potrebe svojih građana. Ali, izgradnjom na onoj snažnoj osnovi od Dejtona, boljim postizanjem međunarodnih standarda i zadovoljstva građana, vjerujem da BiH može biti uspješna. A i to je razlog za slavlje.
