"Danas postoji prilika da se Ukrajincima pruži šansa, obezbjeđujući odgovarajuću dodatnu opremu i naoružanje, da probiju ruske linije u roku od 12-14 mjeseci. Ne može se očekivati da se bore bez vazdušne nadmoći", ocijenio je za washingtonski Centar za međunarodne i strateške studije (CSIS), uoči druge godišnjice agresije Rusije na Ukrajinu, general američke vojske u penziji Wesley Clark
Clark je bivši vrhovni komandant NATO-a u Evropi (od 1997. do 2000.) i veteran vijetnamskog rata koji je i dalje aktivan vojnopolitički posmatrač i učesnik debata o nacionalnoj bezbjednosti SAD.
Politika SAD u vezi sa ratom u Ukrajini
Clark kaže da SAD nikada nisu imale pravi pristup odnosima sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
"Od drugog mandata predsjednika Georgea Busha, pogrešno smo tumačili njegove postupke i namjere. Pogrešno smo odgovorili na njegovu invaziju na Gruziju tokom Olimpijskih igara 2008. Pogrešno smo se ponašali sa njim tokom Obaminog resetovanja i kada smo pristali na njegovo prisustvo u Siriji", ističe Clark.
On podsjeća da "nerazumijevanje pravca razvoja Rusije ima korjene u periodu poslije raspada SSSR-a", kada su, kako kaže, "bivši oficiri KGB-a preimenovali sebe u političare, članove parlamenta i 'nove Ruse'".
"Potom smo poslali nekoliko ekonomista iz Chicago škole u Rusiju i rekli im: 'Molimo vas da se otarasite ovih državnih preduzeća' i tako stvorili ruske oligarhe“, podsjeća Clark.
"Čak je i predsjednik (Bill) Clinton mislio da ima odlične odnose sa Borisom Jeljcinom, a on mu je rekao: 'Ne želimo širenje NATO-a'. Istočni Evropljani su veoma dobro razumjeli ovaj imperijalistički impuls. Bugarski ministar spoljnih poslova mi je 1997. rekao: 'Rusija je danas slaba. Jednog dana će ponovo postati jaka i oni će se vratiti, ali do tada moramo biti u NATO-u'."
Glavnom greškom Zapada u odnosu na Ukrajinu, Clark smatra akcije administracije SAD 2014. godine, kada je Amerika zapravo poslala signal Ukrajincima da se pomire sa gubitkom Krima.
"Oni bi i tada pružili otpor", smatra general.
"Kada je ( bivši ukrajinski predsjednik Petro) Porošenko izabran 2014, došao je u Brisel i zatražio vojnu pomoć, dajući predsjedniku (Baracku) Obami spisak onoga što mu je potrebno da se odupre ruskoj vojnoj ekspanziji u Donbasu. Otišli smo, rekavši nema MLRS, nema F-16 i do 2022. godine tamo je bio rat u kojem je poginulo na desetine hiljada ljudi", kaže Clark koji smatra "naivnim“" odluke administracije Baracka Obame u vezi sa Rusijom.
Bivši visoki američki vojni zvaničnik opisao je kako je pokušao da traži podršku Bijele kuće za Ukrajinu još 2014, objašnjavajući da Rusija već vodi "osvajački rat".
"Oni su mi odgovorili: 'To je nesporazum, Ukrajina zapravo nije posebna, takvih nesuglasica je uvijek bilo, a mi govorimo o novcu i organizovanom kriminalu. I ne shvatajte to ozbiljno; Potreban nam je Putin da nam pomogne oko iranskog nuklearnog sporazuma'", prisjeća se Clark.
"Tako je", uvjeren je general, "Obamina administracija napravila dvije fundamentalne greške. Prije svega, kada su najavili pomjeranje ka Aziji, činilo se da nas više ne zanima šta se dešava u Evropi".
Clark citira predsjednika Baracka Obamu, koji je tražio da Putinu prenese da će možda imati više slobode poslije izbora.
"Drugo", smatra general, "politika Obamine administracije na Bliskom istoku, njena želja da pacifikuje Iran, navela je Sjedinjene Države da puste Putina na Bliski istok i oslabila je percepciju onoga što on radi u Ukrajini. To je dovelo do današnjeg rata".
Clark također navodi greške aktuelne američke administracije koje je napravila uoči invazije u punom obimu. On je razgovor na sastanku predsjednika Joea Bidena sa Putinom u ljeto 2021. nazvao "previše džentlmenskim", umjesto da, prema generalu, "kategorički kaže ruskom lideru: "Da se nisi usudio da napadneš Ukrajinu".
General također kritikuje akcije Bijele kuće na početku invazije u punom obimu, kada ukrajinski vazdušni prostor nije dugo bio zatvoren, a umjesto toga je dominantan narativ bio o izbjegavanju "konfrontacije sa Rusijom".
"A onda je sva vojna pomoć koju smo pružili puštana malo po malo. I bilo je mnogo izgovora za to, na primjer, 'Ukrajinci nisu dovoljno pripremljeni'. Pa, da budem iskren, oni imaju više obrazovanih ljudi u svojim oružanim snagama od nas. Škole u Ukrajini pružaju bolje obrazovanje od mnogih u Sjedinjenim Državama", kaže general Clark.
Međutim, on pominje i pozitivne rezultate američke politike u protekle dve godine rata.
"Mi smo okupili NATO. Zaista smo izbjegli konfrontaciju s Rusijom. I dobili smo informacioni rat od samog početka jer smo sve upozoravali na ono što se dešava. Moglo je biti mnogo gore. A mi smo Ukrajincima na početku dali Stingere i izvjestan broj Javelina", ocjenjuje Clark, ali odmah dodaje: "Međutim, činjenica je da imamo hiljade tenkova u Sjedinjenim Državama. Imamo stotine F-16 i odlagali smo da ih pošaljemo. Imamo stare ATACMS sisteme. Ostalo nam je još dosta municije od 155 mm koju nismo isporučili. Na bojnom polju je 'politički' nemoguće balansirati. Ili koristite odlučujuću silu da pobijedite ili rizikujete da izgubite."
Šta ostaje da se uradi u trećoj godini rata?
General Clark je naveo tri faze kroz koje se odvijala ruska invazija na Ukrajinu: prva je bila "pokušaj Rusa da brzo preuzmu kontrolu nad Kijevom i preuzmu vlast", druga je bila "povlačenje ruskih trupa u mnogim pravcima", a treći je bio "pokušaj kontraofanzive Ukrajine".
Clark izražava sumnju da će Sjedinjene Države u "četvrtoj, narednoj fazi rata" djelovati na isti način kao na Bliskom istoku 1973. godine, kada je "donijet zakon o pomoći i kada su Sjedinjene Države zapravo uklonile dio svojih sopstvenih snaga iz Njemačke i prebacili ih u Izrael".
"Ako bismo se na ovaj način odnosili prema Ukrajini i zaista preraspodijelili snage, mogli bismo da stabilizujemo situaciju na ukrajinskom frontu. Danas postoji prilika da se Ukrajincima pruži šansa, obezbjeđujući odgovarajuću dodatnu opremu i naoružanje, da probiju ruske linije u roku od 12-14 mjeseci. To bi mogao biti Donjeck. To bi mogao biti Krim. Ne može se očekivati da se bore bez vazdušne nadmoći. Moramo priznati da je ovaj rat sada u veoma opasnoj fazi i ako se ovaj zakon ne usvoji, ukrajinske snage neće biti onakve kakvim ih zamišljamo", kaže Clark i navodi minimum koji je potreban oružanim snagama Ukrajine:
"Treba im hiljadu, još bolje dvije hiljade tenkova, 300 artiljerijskih oruđa, samohodna artiljerija, treba im par stotina aviona F-16 i par stotina A-10, ali pošto se to neće desiti dovoljno brzo, to znači da kada dođe paket pomoći, mi moramo pronaći način da nabavimo artiljerijsku municiju i nove sisteme i da ih distribuiramo što je brže moguće."
"Nismo mogli da se nosimo sa 400 milja međunemačke granice tokom Hladnog rata. Ne mogu da zamislim šta će biti potrebno da se mobiliše NATO ako Ukrajina padne i budemo suočeni sa prijetnjom koja će se protezati od Baltičkog do Crnog mora“, upozorava general.
Ruska vojska: prije invazije i dvije godine kasnije
"U početku je za rusku vojsku ovo bila obavještajna operacija. A pretpostavljalo se da će nekoliko vojnika iz helikoptera baciti u Ukrajinu, a zatim dići unutrašnju pobunu, otarasiti se Zelenskog, a onda su pretpostavljali da mogu da vrate (bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora) Janukoviča i da će dobiti cijelu Ukrajinu. I stoga, mnogo toga nije bilo uključeno u borbe. Nisu mogli da obezbijede logistiku i izgubili su. Ali to je ujedno bilo pogrešno razumijevanje pravog vojnog potencijala Rusije. Kada su organizovali odbranu, a znaju da se brane, i imaju mnogo mina, i imaju puno automatskog minskog oružja, prešli su na svoje tradicionalne metode: za Ruse život vojnika nije skuplji od metka. Kada posmatramo stravične gubitke koje su pretrpjele ruske snage, mi to tumačimo kroz naš sistem vrednosti. A oni? Ono što će uraditi jeste da najave još jednu mobilizaciju i da pod vatru pošalju još nekoliko stotina hiljada vojnika", objašnjava je general.
Ukrajinci se, smatra Clark, bore onako kako bi se Amerikanci borili: "Oni cijene svoj narod. Brinu se za svoje vojnike. Oni žele da spase svaki život ako je moguće."
Ruske trupe su, prema generalovim riječima, već "pretrpele gubitke od do 400 hiljada ubijenih, zarobljenih i ranjenih, kao i kolosalne gubitke u opremi".
"Vojno osoblje u ruskom sistemu je angažovano samo na izvršenju. Plan pripada komandantu i samo je on odgovoran za njega i mora ga izvršiti. I to je istorijski dovelo do činjenice da je sovjetski sistem, koji se pretvorio u ruski, postao fleksibilan na vrhu, ali neosjetljiv na žrtve ispod. A ovo je potpuna suprotnost od načina na koji težimo da djelujemo. Dakle, gubici koje su pretrpjeli bili bi apsolutno razorni za armije zapadnih zemalja. I iako za Zapad i Ukrajinu nije sve izgubljeno, moramo razumjeti sa čime se suočavamo."
Kako će ovaj rat uticati na svijet?
Sjedinjene Države, prema Clarku, moraju da shvate da je "došla nova era i da već postoji koalicija snaga i zemalja koja se formira protiv Sjedinjenih Država. To su Rusija, Kina, Sjeverna Koreja i Iran.
Njihove akcije, prema generalu, postaju sve koordinisanije.
"Postoji razmjena informacija, planova, taktika, municije i tehnologija, koje su glavni potencijalni protivnici Sjedinjenih Država, počev od Rusije, spremni da koriste u velikim razmjerama", kaže Clark
"Nismo naišli na ovako nešto u čitavom posthladnoratovskom periodu", naglašava penzionisani general.
"Sjeverna Koreja je upravo objavila da više ne traži mirno ujedinjenje sa Južnom Korejom, a nuklearno odvraćanje još uvijek uzimamo zdravo za gotovo od kraja Hladnog rata. A Bilten atomskih naučnika - 'Sat sudnjeg dana' - pokazuje dvije sekunde do ponoći. Međutim, istina je da smo svoj nuklearni program zaustavili 1983. godine. Ali Rusi to nisu uradili. Stvorili su nove nuklearne tehnologije i nove sisteme isporuke. Kinezi rade istu stvar."
Clark takođe podsjeća na programe za raspoređivanje nuklearnog oružja u svemir.
"Ako bi nuklearno oružje eksplodiralo u svemiru, stvorilo bi elektromagnetni impuls koji bi mogao da onesposobi satelite. To bi takođe onesposobilo mnoge stvari na zemlji. Naravno, ovo zavisi od visine, veličine nuklearnog uređaja i tako dalje. Ali ovo oružje moglo bi u potpunosti da uništi američku električnu mrežu u većem dijelu zemlje. A ako je ovo oružje megatonske klase, sa dometom od 300 milja, onda je to zaista ozbiljan problem“, objašnjava Clark.
Dok se mi vodimo željom da izbegnemo konfrontaciju, podsjeća on, Putin ide ka tome i stiče saveznike.
