Chollet je bio i otišao. Hoće li Zapad opet promašiti?

I tu dolazimo do suštini moje ideje koja je u startu i višekratno glat' odbijana od cijelog niza zapadnih sagovornika. 

Umjesto 30 milijardi eura, neka EU izdvoji milijardu (a ne treba ni toliko, treba bitno manje!) za segment vladavine zakona. Sve institucije koje se bave time u svih šest zapadnobalkanskih država bile bi oduzete od vlasti u Begradu, Sarajevu, Tirani, Prištini, Podgorici i Skoplju i bile stavljene pod kapu EU. 

Unija bi izvršila "trijažu" pravosudnog sistema na Balkanu (ne bi im bilo prvi put!), iz njega izbacila one koji tu ne trebaju biti i na period od pet do 10 godina, držala ga pod kontrolom i na platnom spisku. 

Vladavina zakona je u suštini procesa proširenja, njegov temelj. 

Možda je naivno, ali vrijedi makar pokušati. 

EU je napravila svoje tužilaštvo. Ono je tek počelo i već pravi dar-mar po evropskim državama. Hapse se visoki političari, bivši i sadašnji tužioci...

Ovaj balkanski izuzeti segment vladavine zakona mogao bi, na primjer, biti pridodat njima. Nekako bi to bilo i logično, jer kriminal ne poznaje granice i neka niko ne živi u iluziji da balkanski kriminalni pipci nisu došli do Brisela. A i obratno. 

Uz to, postoji cijela jedna armija sudija i tužilaca u zapadnoj Evropi koji, u naponu profesionalne snage, odlaze (sa 65 godina) u penziju. 

Ne malo njih voljno je dalje raditi. I ne malo njih došlo bi u Sarajevo i bilo koji drugi grad u regionu da pomogne lokalnim čestitim sudijama i tužiocima u svom poslu. 

Kažu i da su njihove penzije pravo malo bogatstvo za ovaj region, te im dodatne naknade, makar u početku, ne bi trebale. 

Nama, dakle, ne trebaju strane sudije i tužioci u našim institucijama. 

Nama treba čuvar jednog od temeljnih stubova svake države - pravosuđa - kako bi cijeli ovaj region dobio šansu za novi, bitno bolji početak. 

Mi se, na primjer, već godinama ubijamo u pojam s reformom administracije. Skršeno je dobrih para, protraćeno žali-bože vremena i energije da bi smo i danas, pri kraju prve četvrtine 21. vijeka, morali na šalter da nam se pečatima od kilogram ovjeri papirić!

Hajde, dobro, neka se ko hoće igra i s tim reformama. 

No, sveobuhvatna reforma vladavine zakona nasušno je potrebna u cijelom regionu (i šire!) i prije ili kasnije će se čak i birokrate u Briselu suočiti s istinom da dosadašnje "reformiranje" uopće nije dalo željene rezultate. 

Umjesto da je region bliže EU, on je po svemu najbliži asocijaciji s latinoameričkim državama i sličnim banana-republikama! 

Umeđuvremenu, potrošeni su milioni i milioni eura poreskih obveznika Evropske unije. 

I sada, da se vratimo Cholletu, imamo američko-evropski pristup u kojem se horski ponavlja da su sankcije zadnji instrument i da prije toga treba prekinuti blokadu i otvoriti dijalog. 

Realnost takve priče najbolje je odslikao Dodik. 

"Pričajte vi svoju priču, ja ću nastaviti po svojem", da ga parafraziram. 

Zapad je sada pred raskrsnicom koju ne vidi. 

Oni horski pričaju svoju priču. 

Mi horski nastavljamo sa "svojim poslovima". 

Bosanski čir je pred prirodnim pucanjem. 

Da li je bolje da eksplodira ratom ili sudskim procesima?

Je li bolje da Dodik bude ono što jeste, na osnovi pravosnažnih presuda profesionalnih sudija ili "heroj srpstva" koji je prvo i najviše ojadio svoj narod. 

Je li Božija pravda da onaj ko je krao ode u zatvor do kraja života? 

Ili da ga se, za poznatu cifru, kanonizira?

Borbu za pravdu i vladavinu zakona na Balkanu niko sam ne može dobiti. Ne možemo je dobiti ni kada bi smo se svi udružili.

Sankcije i Dodiku su neophodne. Brojnije vojne trupe Zapada u BiH nasušne su. Ali, sve to može postati još jedan zapadni promašaj, ako se ne preuzme, ojača i na noge ne postavi sistem vladavine zakona kakav imamo u zapadnim državama. 

Da! To nije čarobni štapić kojim će odjednom nestati svi naši problemi. Ali će se probuditi nada da pravde ima i da je ona dostupna običnom čovjeku. 

Za početak više nego dosta!