U ovom sazivu Parlamenta Federacije BiH jedan od najaktivnijih zastupnika je Admir Čavalić iz Stranke za BiH. On ne učestvuje u raspravama koje ne vode nigdje, ne koristi teške riječi na sjednicama da bi završio na portalima, već isključivo se bavi temama bitnim za Federaciju, zakonima, inicijativama, javnim preduzećima i institucijama. Za Buku je govorio o brojnim temama.
Godinu i četiri mjeseca je u mandatu aktuelna Vlada FBiH. Je li ovaj period koji je protekao bio dovoljan da se kreiraju kvalitetni fiskalni zakoni i je li priča o online fiskalizaciji poslužila samo da se dobije na vremenu?
– Mislim da je vremena itekako bilo dovoljno, razumijevajući da nekada vladama dajete 100 dana da pripreme ključne reforme a onda godinu da iste implementiraju i kasnije se kroz mandat prate rezultati.
Umjesto reformi i zakona, Vlada ispostavila samo obećanja
Ono što sada imamo je niz nekih obećanja, rokova koji su promašeni, počev od onog famoznog 1. januara i minimalne plate od 1.000 KM, zatim smo imali najavu za juli ove godine, sada od ministra Kraljevića (ministar finansija Toni op.a.) za kraj ljeta, od prije nekoliko dana najava i od premijera Nikšića za kraj godine. Bojim se da sve ovo sugeriše da je ovaj mandat potrošen već u kontekstu fiskalnih reformi, iako je na pola mandata. Vidimo da je online fiskalizacija bila samo neka priča, uslovno rečeno patka u javnosti, da se fiskalne reforme stave po strani. Kada sam postavio pitanje Telecomu i drugim nadležnim organima, dobio sam odgovor početkom godine da se ništa nije započelo po pitanju online fiskalizacije. A znamo da je online fiskalizacija izmišljena kao preduslov fiskalnih reformi zato što bi omogućila dodatnih do milijardu KM prihoda. Sada vidimo da nema ništa ni od online fiskalizacije ni od fiskalnih reformi. Naravno, ono što vlada može uraditi i što ja očekujem, jeste da dostave nacrte zakona o porezu na dohodak i doprinosima te da se ti nacrti vrte po parlamentarnoj proceduri i da se nikada ne usvoje.
A znamo da nacrti zakona kod nas u praksi ne znače ništa…
– Ništa ne znače osim što pojedinim mojim kolegama mogu poslužiti da naprave dobar posao na društvenim mrežama i kažu: “usvojili smo nacrt”.
Zbog čega Vlada odugovlači ako su stranke koje čine vlast gradile kampanju na priči o rasterećenju privrede u FBiH?
– Tri su razloga. Prvi je da krše vlastita predizborna obećanja, dakle riječ je o dosljednosti. Drugi razlog se odnosi na koalicionog partnera HDZ-a koji je, kako nezvanično saznajem, apsolutno protiv toga. Mislim da to HDZ nije čak obećavao ni u svojim izbornim materijalima. Treći razlog se tiče činjenice da svaki dan protoka vremena ove vlade podrazumijeva da averzija vlade spram nekih rizika raste. Prvog dana imenovanja Vlade je bio idealan dan da se donesu fiskalne reforme, nije se još bila preuzela kontrola vlasti nad budžetom. Svaki dodatni dan kako ova vlada sjedi na federalnom budžetu, koji je iz godine u godinu veći, manja je šansa da je vlada spremna za neke kolosalne reforme, koje bi možda kratkoročno koštale budžet, a dugoročno imali korist i za građane i za privrednike, posebno radnike, a dugoročno i za punjenje PIO fondova.
Kažete da je budžet iz godine u godinu sve veći, zbog čega se onda Vlada FBiH ove godine toliko zadužuje?
– Zaduženja je bilo i ranije u prošloj vladi. Ne tako tendenciozno. Zasad su ta zaduženja na internom tržištu, a ono što je novina koju ova vlada uvodi jeste da vjerovatno ide na eksterna tržišta i zbog toga je plaćen, a ne dobijen kako je to ministar Mijatović najavljivao, kreditni rejting. On je naručen, plaćen novcem poreznih obveznika od Ministarstava finansija i ta agencija je to nama dodijelila. Entitet Rs je ranije dobio taj rejting kako bi išao na međunarodna zaduženja, na berze. Očekujem da to federalna Vlada uradi poslije izbora. Nije popularno to raditi prije izbora. Vidimo da ima kontinuitet zaduženja na domaćem tržištu kroz izdavanje hartija od vrijednosti. Dva su ispravna razloga zbog koji se možete zaduživati. Prvi je da imate neke velike infrastrukturne projekte, a trenutno ne vidim značajnije kod nas. Drugi je da imate neke velike reforme, poput fiskalnih. Ni to ne vidimo. Shodno navedenom, zaključujem da je posrijedi treći razlog, onaj najgori. A to je održavanje stabilnosti budžeta, tekuće budžetske potrošnje, neki komfor za Vladu, vidjeli smo i nabavku ovih automobila za 1,6 miliona KM. Zaista u nezgodno vrijeme za Vladu, ko god da im radi PR, nisam siguran zašto ovaj tajming pred izbore. Mislim da je to objektivno loš dug, jer ne daje rezultate, ne osigurava razvojnu komponentu budžeta.
Kako to da ne padaju tenderi samo kada se nabavljaju luksuzna vozila za potrebe ministara, a opremu za bolnicu u Tuzli je nemoguće nabaviti?
– Tako je. Imamo pitanje linearnog akceleratora za UKC Tuzla, nekoliko puta je padao tender, dobio sam neke neformalne informacije da će napokon ovaj tender biti uspješan, da se neće obarati, da je postavljen kako treba, po fer osnovama, da nema nekih namještanja. Očekujem u septembru ili oktobru da se napokon nabavi, ali izgubili smo puno vremena, uzimajući u obzir da to koriste onkološki pacijenti, gdje smo ih stavili u stanje da se moraju voziti do Mostara, Sarajeva i slično. Eh, vidimo da sa službenim automobilima nije tako. Posebno zabrinjava, ako se dublje uđe u priču, da to nabavlja jedna kompanija iz Ljubuškog koja redovno opslužuje institucije, ne samo federalne, već i državne. Mogu se vidjeti u statistici nabavke da imaju jednu relaksiranu poziciju u smislu učešća. Ne bi me iznenadilo da je i to unaprijed dogovoreno, odnosno da se znalo koja će kompanija to nabavljati i po kojim cijenama i uslovima. Svakako da su to luksuzna vozila i mislim da se tako loša poruka šalje. Dok god postoji lista čekanja za onkološke i teške pacijente u FBiH, ili lista smrti kako je zovu pacijenti, mislim da je nemoralno nabaviti novi automobil. Neko će kazati da je to sredstvo za rad, ali mislim da imamo postojeća sredstva za rad i da se mogu koristiti i dalje.
A službeno vozilo može biti i od 15.000 KM, ne mora biti najskuplje?
– Da, i može biti vozilo koje je staro nekoliko godina. Ne vidim ništa loše u tome da se vozi vozilo koje je staro tri-četiri godine u zemlji koja je rekorder u Evropi po pitanju starosti vozila za građane. O kvaliteti puteva da i ne govorimo.
Jedan ste od rijetkih koji su istrajavali na priči da je pogrešno zabraniti rad nedjeljom pojedinim objektima u FBiH, a radnici su Vas i pozvali da im to lično objasnite. Jeste li ikada to učinili?
– Nisu to radnici, to je poziv sindikata bio. Ja razgovaram svakodnevno s radnicima i značajan broj radnika razumije ono što ja pričam, da će vjerovatno dobiti otkaze, da će raditi u nekim drugim sektorima, tipa kladionice, pekare, dragstori, benzinske pumpe. Dakle, to je ovo što se trenutno dešava u Hrvatskoj. Ili im neće biti povećana plata. Shvatili su oni da trgovački lanci ne misle dobro radnicima, već misle dobro sebi, te da ovo rade zbog sebe. Neki trgovački lanci su već počeli da ne rade nedjeljom, ne zbog zakona, nego zbog toga što ne mogu da obezbijede radnu snagu i nisu spremni da dodatno plate onu koja bi radila nedjeljom. Ja sam prihvatio taj poziv, mislim da sam malo iznenadio predstavnike Sindikata trgovine, jer sam bio spreman odvojiti svaku svoju nedjelju u augustu, izuzev jedne koju bih iskoristio za godišnji odmor, da prisustvujem razgovorima s radnicima. Onda se to malo ispolitiziralo, kada se uključila gospođa Ćudić (državna zastupnica Naše stranke) i mislim da je i njoj bilo iznenađenje da ima onih koji su spremni razgovarati s radnicima iako se možda inicijalno ne slažu po nekim pitanjima. Ja branim slobodu govora svakog građanina, političara, da kaže šta misli. Mislim da je društvo jače što imamo oprečnije stavove po ovim pitanjima, ne po nekim pitanjima koja se tiču ljudskih prava i sloboda. Treba imati zdravu debatu i diskusiju. Gospođa Ćudić je to ispolitizirala, i na bazi tog politiziranja ja nisam dobio više poziv od predstavnika Sindikata, a evo prolazi i mjesec august, nisu mi dali ni termine ni lokacije. Stojim na raspolaganju i dalje.
Veliki trgovački lanci žele samo vlastiti komfor
Napisao sam s kolegama ekonomistima i pravnicima jednu sveobuhvatnu studiju o tome, objavili smo je. Napisao sam dva naučna rada, jedan je u procesu objave, drugi u procesu recenzije. Imam niz argumenata, i zaista ne vidim razlog zašto bih šutio ako imam argumentaciju. S druge strane, protiv sebe imam specijalnu interesnu grupaciju u vidu velikih trgovinskih lanaca koji žele vlastiti komfor i narušavaju konkurenciju manjim trgovcima, razumijevajući da će u Rs-u ostati radna nedjelja. Ako vi poslujete u oba bh. entiteta, to znači plus za vas, kao što je i sam federalni ministar trgovine (Amir Hasičević op.a.) kazao da ne pada promet. Ali, s druge strane, ako poslujete samo u FBiH, u nekom manjem gradu, to je izuzetan minus za vas, posebno što bi ove mjere bile rigidnije nego u Hrvatskoj. Rigidnije od zemlje gdje se uvodi i gdje je to jasno iskomunicirano iz religijskih razloga. To je bio narativ u susjednoj Hrvatskoj, glavni propagator toga je bila Katolička crkva, što je sasvim legitimno i razumijem njihovu poziciju. U FBiH bi mi sada uvodili rigidniju mjeru gdje ne dozvoljavate nijednu radnu nedjelju čak ni u jeku turističke sezone, kao što je sada Sarajevo Film Festival. Dakle, ovo je antiradnička mjera, ja je tako vidim. S druge strane, nisam dobio nikakve argumente, izuzev nekih vrijeđanja i nekakvih pokušaja diskreditacije.
Znamo li koliko je novca utrošeno u propali projekat blok 7 u Tuzli i hoće li iko odgovarati za utrošene novce?
