Čančar: BiH se vraća u fokus američke politike

25.10.2020. 19:24

politicki.ba

Bidenov dokument svjedoči da je u američkom heterogenom društvu bosanska zajednica postala vidjiva, za čiju se naklonost bore na obje strane političkog spektra, i demokrati i republikanci.

Čančar: BiH se vraća u fokus američke politike - slika 1

Razgovarao: Sead Numanović

Ismet Fatih Čančar, mladi je, ali već poznati analitičar bosansko-hercegovačkih i balkanskih prilika.

Magistrirao je međunarodnu političku ekonomiju na prestižnom King's College London kao Chevening stipendista Ujedinjenog Kraljestva.

Za politicki.ba govori o predsjedničkoj kampanji u Sjedinjenim Američkim Državama i mogućim posljedicama njenog ishoda na Bosnu i Hercegovinu.

"State building" još nije završen

Zašto su predsjednički izbori u SAD bitni za BiH?

- Padom Berlinskog zida i porazom Sovjetskog saveza, globalni poredak obilježen je američkom hegemonijom koji svoj najveći zamah hvata tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. Dobar dio tih devedesetih obilježen je pitanjem Bosne i Hercegovine, prvo kroz agresiju na našu državu, a zatim i u post-dejtonskom periodu. U tim procesima, SAD su već povijesno involvirane. Naprije kroz Dejtonski mirovni sporazum zaustavile su rat. U post-dejtonskom periodu započele su novi proces „state-buildinga“ koji još nije završen.

Nadolazeći predsjednički izbori u SAD su prilika za nastavak ovog procesa iz nekoliko razloga. Prvo zbog činjenice da je demokratski predsjednički kandidat Joseph Biden jedan od posljednih aktivnih političara u SAD koji ima ličnu konekciju i iskustvo sa Bosnom i Hercegovinom. Drugo, Biden je još 1993 u svom govoru „Face the Nation“ ispravno identificirao zločince u Bosni, jasno upozorio na genocid, te je tada, kao i danas, odlučni zagovornik proaktivne američke uloge u BiH.

Bidenova vizija Bosne i Hercegovine je za Clintonovu administraciju bila preambiciozna, preradikalna. Za našu državu ta je vizija bila dalekovida i dalekosežna. Ona je i dalje ista ona vizija koju je Biden srčano branio za govornicama Senata. Tada ju je obrazlagao kao nacionalni interes i moralnu obavezu SAD u post-dejtonskom okviru. Biden je tu viziju reafirmirao i u svom nedavno objavljenom programu. Temeljna ideja tog programa jeste izgradnja građanske države na iskustvima multikulturalnog i multietničkog demokratskog društva.

I zato su predsjednički izbori u SAD prilika za prekretnicu u BiH gdje već duže vrijeme svjedočimo sveopćem pogoršanju uvjeta, kako političkih tako i ekonomskih i opće društvenih.

Biden je objavio svoju politiku koju namjerava voditi kada je BiH u pitanju. Šta je dobro, a šta loše u tom dokumentu?

- Bidenova vizija koja je objavljena je bitno pozitivna. U svakom slučaju je dobro što se jedan takav dokument pojavio. Ovo je možda prvi konkretan signal u posljednih deceniju birokratskog autopilota i SAD i EU koji aludira da će sami vrh američkog rukovodstva na tapet staviti i pitanje Bosne i Hercegovine, kao i Balkan koji bilježi povećanu nestabilnost, rast apetita za prekrajanjem granica, secionističkih ambicija, te sve veći broj desničarskih populističkih pokreta.

Ovaj dokument naravno ima i svoj politički kontekst. On je izraz Bidenove predizborne kampanje; promocije demokratije kao najefikasnijeg društvenog uređenja, ali i vraćanje kredibiliteta američkog liderstva u svijetu kao pouzdanog partnera koji može konstruktivno i uspješno rješavati izuzetno komplikovane probleme. Karakter BiH države - sui generis države - je takav da ovoj državi ne mogu pomoći kozmetičke promjene, već ozbiljne strukturne reforme koje prvo podrazumijevaju reformu Dejtonskog ustava, a zatim i snažan korak naprijed ka NATO i EU članstvu. Bidenova vizija prepoznaje efikasniji pristup i njegov angažman znači uključivanje BiH u atlantski pakt, zaštitu BiH od stranih malignih utjecaja poput ruskog i kineskog, te očuvanje suveriniteta i teritorijalnog integriteta BiH.

Sam dokument bi imao mnogo jaču snagu da se desio u nekim normalnim okolnostima, kad se ne licitira neka politička karijera i u jeku predsjedničke kampanje. Postoji mala sumnja koliko visoko će BiH biti na listi američke politike i poslije predsjedničkih izbora.

Međutim, postoji jedna dimenzija o kojoj se rijetko govori. Bidenov dokument svjedoči da je u američkom heterogenom društvu bosanska zajednica postala vidjiva, za čiju se naklonost bore na obje strane političkog spektra, i demokrati i republikanci. Cijenim da je to pozitivan fenomen. Tu su naši veliki nacionalni resursi i mogućnosti koji postoje u međunarodnim odnosima, a koje ne umijemo iskoristiti. Ili barem do sada nismo.

Iskustvo Trumpovog mandata

Šta ako Trump pobijedi?

- Ne treba dramatizirati. Mi već imamo četverogodišnje iskustvo Trumpovog mandata iza sebe. U regionu se ništa radikalno nije dogodilo, iako se iz svih smjerova pokušalo progurati jedan novi, mnogo opasniji i podmukliji plan prekrajanja granica i razmjena teritorija između Kosova i Srbije što bi imalo veoma loše posljedice za BiH.

Pod mandatom Trumpa američko liderstvo u svijetu je znatno oslabljeno. Imidž demokracije urušen je kroz konstantno podrivanje osnovnih načela multilateralizma, nepoštivanja ljudskih prava, i ohrabljivanje autokrata i nacionalističkih pokreta. Pored toga, oslabljen je i značaj saveza i historijskog parternstva između SAD i EU. Potkopana je takozvana „mehka moć“ te izazvana dosad neviđena razina polarizacije na svim poljima.

Neovisno kakav ishod na kraju bio, BiH treba nastaviti svoj rad na poboljšanju sigurnosnog okvira za sve njene građane i narode, kroz zajednički rad svih nadležnih institucija i međunarodnih partnera. Sigurno da će BiH imati podršku administracije SAD u ovom procesu.

Sva istraživanja pokazuju da je Biden pobjednik i da je sljedeći stanovnik Bijele kuće. Šta BiH treba pripremno uraditi?

- Prije svega treba sačekati rezultate izbora. Sva istraživanja su pokazivala pobjedu Hilary Clinton u 2016. godini pa je došlo do iznenađenja.

Međutim, istina je da naša država ima jedinstvenu priliku kapitalizirati na ovom momentumu koji bi mogao doći od Bidenove administracije. Probosanske patriotske snage trebaju preuzeti inicijativu, u smislu stvaranja programa i mape puta za radikalne promjene koje su identificirane u Bidenovom dokumentu.

No ne treba se zavaravati da će BiH tako lahko i tako brzo ući u prioritete američke vanjske politike. S naše strane potrebno je osmišljeno angažirati sve naše resurse koje imamo u američkim akademskim i biznis krugovima. Takođe, potrebno je na jedan prefinjen diplomatski način u taj projekt uključiti naše tradicionalne prijatelje i partnere, a za koje su istovremeno zainteresirani i SAD. Olakšavajuća okolnost za postizanje tog cilja je to što je Biden osobno bio jako involviran u bosanski slučaj, i što je na njemu dijelom izgradio svoj politički utjecaj i imidž u svijetu.

Sve to skupa traži kadrovsku kreaciju diplomatskog orkestra koji bi mogao odgovoriti ovim zahtjevnim zadacima.

Bitno je napomenuti da temelji već postoje. Kroz dosadašnje djelovanje ambasade SAD (prethodnog i aktuelnog ambasadora) da se naslutiti mogući razvoj političkog koncepta reformi. Građanska demokratska država, po uzoru na desetine modernih evropskih država, je jedino moguće rješenje u BiH, ali i na zapadnom Balkanu. BiH mora beskompromisno ustrajati na takvim principima.

Trump ima dva izaslanika za Balkan. Treba li Bidenu (barem jedan)? Ili je Ambasada dovoljna?

- Činjenica je da rezultat i efikasnost nekog programa ili inicijative uglavnom ne ovisi od toga koliko aktera je involvirano. Posebno u ovom slučaju, efikasnost se temelji na predanosti, odlučnosti i snazi materijalne, političke i diplomatske potpore projektu.

Specijalni izaslanik Matthew Palmer je u svojim posjetama u nekoliko navrata iskazao jasan stav prema nedjelivosti BiH, podršci SAD evro-atlantskom putu naše države, te nastavku i razvoju partnerstva između BiH i SAD. Cilj je podići ovaj odnos na jedan veći nivo.

Mislim ipak da su dva izaslanika za mali Balkan malo previše. Ako se vratimo u historiju devedesetih i uporedimo to sa misijom Holbrooka i Clintonove administracije, koji su za relativno kratko vrijeme, ali u mnogo težim uslovima rata, uspjeli napraviti Dejtonski mirovni sporazum, možemo zaključiti da kvantitet nije krucijalan u ovim procesima.

Osim toga, postavlja se pitanje i PIC-a i njegove uloge u svemu ovome. Svjedoci smo da je mandat specijalnog predstavnika u BiH već dugo vremena derogiran i da je na jako niskom nivou. Možda bi administraciji SAD bilo ekonomičnije, politički probitačnije, da se fokusira na funkciju visokog predstavnika za BiH umjesto da kreira nove inicijative. Dubokog sam uvjerenja da rješavanje BiH problema otvara put za kompletnu integraciju Balkana u zapadne tokove naprednog demokratskog svijeta.

Saradnja SAD i EU

Obzirom da će raditi tijesno sa EU, koliko će mu to onemogućiti realizaciju plana za BiH?

- Jasno je da je Biden identificirao EU kao neophodnog partnera u ovom procesu, sa željom da zapadni blok nastupa koordinirano. Mislim da će istovremeno to biti i najveći izazov Bidenu. Kako uspješno okupiti partnere u Evropi koja, iako je bilo pojačane retorike o evropskoj neovisnosti, pati od još većih unutrašnjih linija rasjeda. Tu je i Velika Britanija, koja kao najveći i najodaniji partner u transatlantskom savezu traži svoje mjesto u post-Brexit prostoru i vjerujem da mogu imati vrlo bitnu ulogu u ključnim procesima u BiH zajedno sa SAD.

U doba Obamine administracije transatlantske veze bile su uspješne ili vrlo uspješne kroz niz zajedničkih programa u Evropi. Dolaskom Bidena kalibar ljudi koji bi se vratio na vodeće vanjsko-političke pozicije bi bio dosljedan toj alijansi. SAD i EU trebaju jedna drugoj, i iskustvo Trumpove administracije je izuzetak. To je demokratama usputno i dokaz vrijednosti saveza. Iz toga možemo očekivati da će Biden raditi na obnavljanju tog savezništva, ali i vraćanja američkog liderstva na evropskom kontinentu. To znači ponovno reafirmiranje uloge NATO-a kao najefikasnijeg sigurnosnog kišobrana na svijetu, bliži odnos prema Briselu radi koordiniranog nastupa, oštriji stavovi prema Rusiji te daljnje ulaganje u demokratske procese u BiH. „Strukturalni dijalog“ u BiH vođen od strane EU je pokazao sve nedostatke u svojim djelovanjima. Američko liderstvo je neophodni korektivni faktor.

Osim toga, važno je naznačiti da glavni motivator saradnje SAD sa EU nije nostalgija koja potječe iz doba Hladnog rata, već razumijevanje u Vašingtonu da je Amerika sama - slaba Amerika, i da su u konkurentnijem svijetu, u borbi protiv Rusije i Kine, Evropljani i dalje najznačajniji američki saveznici.

Sve ovo je kompleksan proces. Cijenim da je u naporima provođenja temeljnih reformi i izgradnje trajnog mira i prosperiteta u BiH, partnerska i tijesna saradnja SAD sa EU poželjna za realizaciju tog projekta.

Podijelite:

Facebook X / Twitter