Bruka! BiH, zbog Kosova, predala skup Albaniji. Ali mi sve plaćamo!

Inače, Američko-jadranska povelja predstavlja inicijativu formiranu od strane Albanije, Hrvatske, Makedonije i Sjedinjenih Američkih Država s ciljem pružanja podrške državama aspiranticama na njihovom putu za pristupanje u članstvo NATO-a, kojoj su se naknadno priključile Bosna i Hercegovina te Crna Gora. Srbija, Slovenija i Kosovo na sastancima sudjeluju u statusu promatrača.

U cijeloj priči još je indikativnija činjenica da su Crna Gora i Sjeverna Makedonija odbile da budu domaćini, dok je Albanija pristala na poziv US-EUCOM-a (Komande američkih snaga za Evropu). Ali za razliku od BiH, te države su barem imale političku konzistentnost ako ne mogu ili neće, ne prihvataju ni simboličnu ni finansijsku odgovornost.

BiH, s druge strane, ne može organizovati događaj, ali može platiti sve troškove. I time dodatno gubi kredibilitet.

Nazivanje ovoga “zaobilaženjem diplomatske osjetljivosti” eufemizam je za ono što jeste političko poniženje države koja plaća, ali ne odlučuje. Pitanje nije zašto je Kosovo osjetljiva tema, već zašto BiH nije imala hrabrosti ili kapaciteta da to pitanje riješi kao domaćin konferencije ili da u tom slučaju ne preuzima domaćinstvo uopšte.

Ako već ne možemo ni simbolički prihvatiti goste koje poziva A5, zašto smo uopšte potpisnici Povelje?

Sada je niz otvorenih pitanja ko je, u ime BiH, prihvatio domaćinstvo s punom sviješću da se neće moći realizovati na teritoriji BiH, ko je dogovorio da BiH snosi troškove i podnosi sve logističke i protokolarne obaveze, dok Albanija “spašava obraz” događaja te još najvažnije zašto ova odluka nije predmet šire javne ili parlamentarne rasprave?

Sve u svemu, Bosna i Hercegovina se još jednom pokazala kao zemlja s ograničenim suverenitetom i minimalnim međunarodnim kapacitetima. U želji da bude viđena kao pouzdan partner, pristala je na model u kojem drugi odlučuju, a ona plaća.