BiH mora odbraniti svoje vode. U Evropi se zbog toga već ratuje

Na osnovu podataka od strane Međunarodno hidroenergetske asocijacije Norveška i Turska imaju najveći hidroenergetski instalisani kapacitet koji iznosi 33.391,00 MW odnosno 31.497,00 MW.

Bosna i Herrcegovina sa instalisanim kapacitetom u iznosu od 2.187,00 MW se nalazi prije Hrvatske sa instalisanim kapacitetom u vrijednosti od 2.155,00 MW.

Zbog svojih prirodnih karakteristika (razvijen relјef, relativno bogatstvo oborina, razvijena hidrografska mreža), BiH se svrstava u područja bogata hidroenergetskim potencijalom. Najznačajniji dio hidroenergetskog potencijala nalazi se u slivovima rijeka Drine, Vrbasa i Trebišnjice, a manji dio u slivovima rijeka Une, Sane, Bosne i Neretve. Sva ova slivna područja istraživana su u cilјu iskorištavanja vodnog potencijala za proizvodnju električne energije.

Neosporni su značaj i veličina hidroenergetskih potencijala u zemlji, a koji pritom nemaju adekvatan sistem zaštite i ubiranja prihoda.  Takvo stanje je u velikoj mjeri nastalo i uslijed neusaglašavanja vodnih granica.

Bez rješavanja aktuelnog pitanja  granice sa BiH, Srbija ne može napredovati ka EU, a rješavanje granice zapravo je rješavanje pitanja ogromnih dugovanja Srbije prema BiH kao i rješavanje pitanja korištenja električne energije proizvedene na hidroelektranama Zvornik i Bajina Bašta u budućnosti.

Naime, hidroelektrane Bajina Bašta i Zvornik su izgrađene na zajedničkom dijelu sliva rijeke Drine. HE Bajina Bašta je izgrađena na teritoriji Bosne i Hercegovine koja zauzima oko 67% od cijele njene površine, dok HE Zvornik zauzima 49,8% teritorija Bosne i Hercegovine. Poznato je da sliv Drine pripada i Srbiji i Bosni i Hercegovini, međutim proizvedenu hidroenergiju na pomenutim hidroelektranama u cjelovitosti koristi samo Srbija.

Evidentno je da se radi o prirodnom resursu, koji podliježe normama pravednog višenamjenskog korištenja zajedničkih vodotoka, te je očigledno da se radi o uzurpaciji potencijala, ali i neuvažavanjau suvereniteta i prava građana Bosne i Hercegovine na prirodne resurse svoje zemlje.

Koncesije za ovakve objekte se daju na period od 30 godina. Uzimajući u obzir da HE Zvornik funkcionira već više od 66 godina i HE Bajina Bašta više od 56 godina, situacija je poprilično jasna.

Države potpisnice Konvencije o vodama obavezale su se da će najveći dio konkretnih odluka rješavati kroz bilateralne sporazume, jer je Drina nacionalni resurs države, a ne jednog dijela države ili entiteta. Stručna javnost se zalaže za hitno rješavanje ovih problema jer je BiH najviše na gubitku nepoštivanjem odluka ovog dogovora.

Voda nije jedini izvor energije

Osim proizvodnje hidroenergije u svijetu vjetar i sunce imaju krucijalnu ulogu u rješavanju energetskih problema.

U posljednjih nekoliko godina, proizvodnja električne energije iz energije vjetra i solarne energije bilježi impresivan rast. Istovremeno se sve više povećava troškovna konkurentnost proizvodnje električne energije iz energije vjetra i sunca u odnosu na troškove proizvodnje električne energije sagorijevanjem fosilnih goriva.

Na osnovu analize Ember-a britanskoga istraživačkog centra za klimatske promjene i energiju na globalnom nivou u 2021. godini, prvi put je proizvedeno 10% koristeći energiju vjetra i sunca od ukupne proizvedene električne energije.

U svijetu je trenutno popularna i izgradnja plutajućih solarnih elektrana na vodenim površinama postojećih vještačkih akumulacija.

Singapuru je u julu 2021. godine puštena u pogon najveća plutajuća solarna elektra kapaciteta 60 MW. U Portugalu na hidroakumulaciji Alqueva u julu ove godine puštena je u rad plutajuća solarna eletrana, kapaciteta 5 MW, a najveći projekat u regiji jeste plutajuća solarna elektrana kapaciteta 2 MW na hidroakumulaciji Banja u Albaniji.

Ali mora se imati na umu da ni to nije cjelokupno rješenje problema, naime, u nedostatku vjetra i sunca može se osloniti zasad samo na hidroenergiju. Klimatska neutralnost zahtijeva masovno povećanje proizvdnju energije vjetra i sunca. Skladištenje energije u mreži bit će neophodno kada sunce ne sija i kada nema vjetra.

Ono što je bitno naglasiti jesta da bi se vršila izgradnja sistema hidroakumulacija za skladištenje energije u vidu „zatvorene petlje“ ili „bez vodotoka“ koji koriste par postojećih jezera ili hidroakumulacija umjesto rijeka, a zaobišli bi pritom potrebu za novim branama, uz malo dodatne potražnje za zemljištem, osim za dalekovode te uz iskorištenje viška energije iz solarnih elektrana i vjetroparkova.

Hidroakumulacije za skladištenje energije trenutno čini 94% instaliranih globalnih kapaciteta za skladištenje energije. Prema Međunarodno hidroenergetske asocijacije, reverzibilne hidroelektrane danas mogu pohraniti oko 9.000 gigavat-sati (GWh) energije. Zemlje poput Japana imaju ogroman kapacitet za skladištenje, što omogućava svojoj floti nuklearnih i fosilnih goriva da održe gotovo konstantnu proizvodnju.

Baterije čine većinu ostatka tržišta skladištenja električne energije. Cijene brzo padaju, te se mogu natjecati s hidroakumulacijama za skladištenje energije za kratkotrajno skladištenje (minuta do sati). Treba istaći, da su hidroakumulacije mnogo jeftinije za dugotrajno skladištenje energije (preko noći ili više dana) i imaju duži vijek trajanja, odnosno 50-100 godina.

Danas se u cijelom svijetu razvijaju brojni veliki projekti hidroakumulacija za skladištenje i proizvodnju hidroenergije. Tako, u Uzbekistanu, državni proizvođač hidroenergije i projektant JSC Uzbekhydroenergo su u fazi implementacije s francuskim državnim komunalnim preduzećem (EDF) o izgradnji 200 MW projekta u regiji Taškent.

U Švicarskoj, u julu 2022. godine puštena je u rad hidroakumulacija za skladštenje, kapaciteta 900 MW, koja je izgrađena od strane kompanije Nant de Drance.

U Škotskoj, firma ILI Group objavila je u junu 2021. da je vlada odobrila prijedloge za izgradnju hidroakumulacije za skladištenje „Red John“ u vrijednosti od 550 milijuna funti (774 milijuna dolara), kapaciteta 450 MW koja će biti locirana na obali Loch Nessa.

U UAE, Dubai Electricity and Water Authority gradi reverzibilnu hidroelektranu od 250 MW u planinama Hajar. To će biti i ujedno i prva hidroakumulacija za skladištenje u Arapskom zaljevu, a očekuje se da će početi sa radom početkom 2024 godine.

U SAD-u, Eagle Crest Energy razvija reverzibilnu hidroelektranu od 1300 MW s 18 sati skladištenja u bivšem rudniku željeza u Kaliforniji. Projekt bi trebao početi s radom 2027., ali trenutno je pod znakom pitanja nakon što su lokalne skupine izrazile zabrinutost zbog njegovog potencijalnog utjecaja na lokalni okoliš i podzemne vode.

Prva australska hidroakumulacija za skladištenje u gotovo 40 godina trebala bi biti dovršena do 2024. Postrojenje Kidston Stage 2 kapaciteta 250 MW u Queenslandu koštat će približno 600 milijuna dolara. Osim toga, postoje i dva druga velika projekta u razvoju u Novom Južnom Walesu; projekat kapaciteta 2GW „Snowy 2.0“ i projekat „Oven Mountain“, kapaciteta 600 MW.

Očekuje se da će „Greenko Group’s Pinnapuram“ projekat biti pušten u rad 2023. godine, a koji je lociran u Andra Pradeshu u Indija. Projekat će predstavljati kombinaciju solarne elekktrane kapaciteta 2 GW, vjetroelektrane kapaciteta 400 MW i hidroakumulacije za skladištenje sa kapacitetom 1,2 GW.

BiH ima dar od Boga

Bosna i Hercegovina je izuzetno bogata prirodnim resursima koji su neophodni za proizvodnju električne energije. Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republika Srpska (RS) su većinski vlasnici elektroprivrednih preduzeća, a time i većine rudnika, hidroelektrana i termoelektrana u BiH.

Zbog svojih prirodnih karakteristika (razvijen relјef, relativno bogatstvo oborina, razvijena hidrografska mreža), BiH se svrstava u područja bogata hidroenergetskim potencijalom. Najznačajniji dio hidroenergetskog potencijala nalazi se u slivovima rijeka Drine, Vrbasa i Trebišnjice, a manji dio u slivovima rijeka Une, Sane, Bosne i Neretve. Sva ova slivna područja istraživana su u cilјu iskorištavanja vodnog potencijala za proizvodnju električne energije.

BiH se nalazi na jednoj od najboljih evropskih i svjetskih lokacija kada je u pitanju proizvodnja električne energije iz solarnih panela čemu pogoduju veliki broj sunčanih sati uz solidnu nadmorsku visinu i neophodnu svježinu za prirodno hlađenje panela. Prema podacima Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije (IRENA), BiH ima godišnji potencijal od 30 teravat (TW) sati što je skoro tri puta više od sadašnje potrošnje električne energije.

Takođe, potencijal koji Bosna i Hercegovina ima se može ogledati u izgradnji plutajućih solarnih elektrana na vodenim površinama vještačkih hidroakumulacija (Buško, Modrac, Jablaničko, Ramsko i dr.).

Što se tiče Tuzlanskog kantona izgradnja plutajuće solarne elektrane na hidroakumulaciji Modrac bi mogla biti jedna od pilot projekata na prostorima bivše Jugoslavije. Pošto se radi o ogromnoj povrišini koju hidroakumulacija Modrac ima (1.669,00 ha). Procjena je da plutajuća solarna kapaciteta od 10 MW zauzima površinu od 8 ha, što bi iznosilo 0,48% od ukupne površine hidroakumulacije Modrac.

Elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine u cjelini i svi njegovi sastavni dijelovi pojedinačno nalazi se u specifičnim i vrlo složenim uslovima rada. U BiH se više od 50% ukupno proizvedene električne energije proizvede u termoelektranama sa proizvodnim tehnologijama koje su tehnološki i ekološki neprihvatljive. Domaći ugalj može samo djelimično i kratkotrajno nadomjestiti (pre)skupi plin i naftu, što upućuje na to da je potrebno intenzivirati energetsku tranziciju ka obnovljivim izvorima energije koji će omogućiti značajno veće iskorištavanje energetskih potencijala kada su u pitanju energija sunca i vjetra. Energetska tranzicija je započeta u vidu izgradnje solarnih elektrana na područjima na kojima je završena eksploatacija uglja i drugih sirovina, te na odlagalištima od strane JP EP BiH.

I na kraju kada se uzme sve u obzir te i da je Njemačka ušla u proces reaktiviranja svojih termoelektrana, što govori o ozbiljnosti problema sa energentima na svjetskom nivou, potrebno je podržatii izgradnju novih termoenergetskih objekata i nastaviti aktivnosti na izgradnji bloka 7 u Tuzli u skladu sa preporukama evropske komisije, što je od izuzetnog značaja za održanje elektroenergetskog bilansa u Bosni i Hercegovini.

(Dr. Omer Kovčić predavač je na Univerzitetu u Tuzli, na Rudarsko geološko građevinskom fakultetu. Doktor tehničkih nauka iz oblasti građevinarstva.)