Admir Lisica: EPP i Bundestag detektirali glavne probleme i podržali državu Bosnu i Hercegovinu

Kako se stanje u Ukrajini odražava na BiH? Može li EU izaći iz prostora komfora retorike i prijeći na konkretnije djelovanje?

Lisica: U prethodnom periodu imali smo priliku pročitati niz analiza i mišljenja o tome kako se agresija na Ukrajinu reflektira na Bosnu i Hercegovinu. Osjetno je da nakon vidljivih neuspjeha ruske vojske na frontu i Milorad Dodik polahko prilagođava svoju retoriku novonastaloj situaciji. U prethodnim pitanjima sam se na neki način osvrnuo i na ulogu Evropske unije i njenog nejedinstvenog stava prema Bosni i Hercegovini. Koliko je Evropska unija nejedinstvena svjedoči i odluka mađarskog premijera Viktora Orbana da suspenduje uvedene sankcije prema Rusiji, što je suprotno stavovima većine članica Evropske unije. Ruska agresija na Ukrajinu pokazala je da EU u određenim situacijama može postići konsenzus, uprkos vidljivim razlikama među njenim članicama. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Mađarska i Hrvatska su još ranije istakle da neće podržati sankcije prema liderima, a također, uprkos tome što mnoge članice, pa i Hrvatska, govore o potrebi dodjeljivanja kandidatskog statusa Bosni i Hercegovini nisam previše optimističan da bi se to moglo dogoditi uskoro, osim ukoliko promjene na međunarodnoj pozornici Evropsku uniju ne primoraju na to.

Nedavno su održani izbori u Sloveniji, gdje je došlo do promjene vlasti. Šta Bosna i Hercegovina može očekivati od nove većine?

Lisica: U Sloveniji je došlo do promjene desničarske vlasti, što je na neki način najavljeno još prošle godine na održanom referendumu o vodama. Novi premijer Slovenije, Robert Golob je svojevrsna pozitivna promjena u odnosu na Janeza Janšu, kojega ćemo se sjećati po famoznom “non paperu”. Raduje i činjenica da će izuzetno visoku funkciju u novoj Vladi Slovenije dobiti i Tanja Fajon, koja se u prošlosti pokazala kao iskreni prijatelj Bosne i Hercegovine. Ako uzmemo u obzir da je nova Vlada potpuna suprotnost u odnosu na prethodnu, sigurno je da možemo očekivati proevropske stavove Slovenije i u kontekstu Bosne i Hercegovine, što nam je svakako izuzetno potrebno u ovom trenutku. Promjena vlasti u Sloveniji jeste pozitivan događaj ne samo za građane Slovenije, već i za ostatak Evrope u kojoj radikalna desnica u posljednjih nekoliko godina bilježi rast.

Kada već govorimo o Sloveniji, dotaknimo se i odnosa Bosne i Hercegovine sa Srbijom,  Hrvatskom, ali i Crnom Gorom u kojoj je došlo do promjene vlasti?

Lisica: Očigledno je da Aleksandar Vučić, Ana Brnabić Aleksandar Vulin, te Ivica Dačić ne odustaju od svoje zvanične politike prema Bosni i Hercegovini. Podrška koju politički vrh Srbije daje Miloradu Dodiku ne nailazi na ozbiljne reakcije evropskih zvaničnika, što ih dodatno ohrabruje. Položaj Bošnjaka u Sandžaku mora biti daleko bolji nego je to slučaj sada kada imamo na sceni kršenje određenih Ustavom zagarantiranih prava. Srbija se mora suočiti sa događajima iz prošlosti, poštovati teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, što su glavni preduslovi za relaksiranje odnosa. Također, vlast mora prestati s potenciranjem teze da je potrebno razgovarati i relaksirati odnose između Bošnjaka i Srba. Jedini relevantan dijalog jeste na državnoj razini između Srbije i Bosne i Hercegovine. Činjenica je da će u Skupštini Srbije biti neke od najradikalnijih srpskih desničarskih političkih subjekata poput DVERI ili NADE, zbog čega ne očekujem napredak u odnosima dvije zemlje. Kada je riječ o Hrvatskoj, predsjednik ove države Zoran Milanović tokom mandata je dao do znanje koji su njegovi ciljevi, te da trenutno u njemu Bosna i Hercegovina ne može vidjeti prijatelja. S druge strane, premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih poslova  Gordan Grlić-Radman, ponašali su se u maniru toplo-hladno, što ukazuje da odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine nisu na onom nivou kakvim bi zapravo trebali biti. Nadam se da će pogledi EPP, te određenih zemalja Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije utjecati na promjenu političkog kursa zvaničnog Zagreba, koji podržava izmjene izbornog zakona prema mjeri HDZ-a. Ako dođe do toga, dvije države će se moći posvetiti unapređenju međusobnih odnosa u interesu njenih građana. Bosna i Hercegovine i Crna Gora su prijateljske države, a iskreno se nadam da će promjene utjecati na unapređenje međusobnih odnosa, ali i na jačanje položaja Bošnjaka u Crnoj Gori, naroda koji je dao veliki doprinos tokom referenduma o nezavisnosti Crne Gore. Dva ministarska mjesta za Bošnjake, jesu pozitivan pomak u odnosu na prošlu vlast i vjerujem da će se s ovim trendom nastaviti i u budućnosti.

Bliže se i Opći izbori. Dugo se vremena bavite pitanjima dijaspore. Koliko je značaj učešća dijaspore na izborima?

Lisica: Prije nekoliko sedmica imao sam priliku pročitati da je na Općim izborima 2018. godine iz dijaspore pristiglo 17. 063 glasova za anti-bosanske stranke u entitetu RS, dok je za pro-bosanske stranke pristiglo svega 8.849 glasova! Ovaj podatak dovoljan je pokazatelj da dijaspora mora aktivnije uzeti učešće u političkim procesima u Bosni i Hercegovini, s posebnim fokusom na bh. entitet Rs. Zamislite da probosanske stranke na oktobru dobiju dovoljan broj glasova koji bi im omogućio 8 ili čak 10 mjesta u NSRS? Sigurno je da bi njihov utjecaj na političke procese u ovom entitetu bio dosta veći nego je to slučaj trenutno. Dijaspora mora iskoristiti svoje demokratsko pravo, prije svega prijaviti se, te onda glasati na izborima. Jedino tako naši mnogobrojni sugrađani izvan domovine mogu imati direktan utjecaj na dešavanja u Bosni i Hercegovini. Dijaspora je veliki potencijal o čemu nam govore naši uspješni zemljaci širom svijeta koji su profilirani političari, umjetnici, naučnici, biznismeni itd. Zadatak vlasti na svim nivoima mora biti kontinuirana težnja na povezivanju s dijasporom, što će sigurno rezultirati kreiranju pozitivnih trendova u domovini.