Pred nama su još jedni izbori. Velika obećanja, raskošne političke kampanje i razbacivanje floskulama svuda su oko nas. Kao i obično, mnogo toga je samo mazanje očiju, ali tu i tamo nađe se i poneka rečenica koja bi zaista mogla donijeti nešto dobro, ako bi se ispunila.
Sa druge strane, kod dobrog dijela građana vidljiva je letargija, uz malu zainteresovanost za biranje nekoga.
Čuje se okolo ono standardno „svi su isti”, „nemam za koga” i „moj glas ionako ništa ne mijenja”.Lično, ja ne mislim da su svi isti, kako su u politici ljudi zbog različitih motiva: jedni iz uvjerenja, drugi iz interesa, treći iz moranja, a četvrti sasvim slučajno.
Kada je u pitanju ono da jednostavno „nemamo za koga glasati”, rekao bih da svako ima drugačije preferencije, pa se zaista može desiti da neko ne može pokloniti svoje povjerenje nikome. To je skroz legitiman stav!
Međutim, ne bih se složio sa tim da jedan ili malo glasova ništa ne mijenjaju. Možda jedan glas ne izgleda značajno, ali istorija je pokazala da baš taj jedan glas ipak može biti odlučujući. Naročito na lokalu. I za to ne treba da idemo previše u prošlost. Dovoljno je da bacimo pogled na prošle Lokalne izbore u BiH 2020. godine.
Jedan hastal glasača više
Na prošlim lokalnim izborima u opštini Pale, koja se nalazi u Federaciji BiH, načelnik je pobijedio sa samo 10 glasova razlike. Iako je mnogo poznatije ono Pale u Republici Srpskoj, Paljani u drugom entitetu pokazali su kako se sa malo glasova može promijeniti tok izbora.
Iako se čini nevjerovatnim, jer je deset glasova broj ljudi koji bi bez problema mogli sjesti zajedno za dva stola kada idu na ručak s prijateljima, na prošlim izborima Almin Ćutuk je sa 256 glasova pobijedio Ibrahima Komaricu koji je dobio 246 glasova. Na Palama je glasati moglo 622 birača, ali je glasalo njih 508. Među onih stotinu i kusur koji nisu izašli na biralište se, u stvari, i krio ključ pobjede na prošlim izborima.
Ako misliš da je 10 glasova mala razlika, šta tek reći za Kalesiju, gdje je kandidat za načelnika pobijedio s prednošću od samo pet glasova. Da, pet glasova, ili glasovi onoliko ljudi koliko ih stane u jedan automobil.
Sa dvije ekipe za basket tri na tri, koje bi izašle na glasanje, već bi se moglo govoriti i o preokretu rezultata na izborima.
U Kalesiji je Sead Džafić sa 5572 glasa bio za pet glasova bolji od Zijada Kulanića, kome je povjerenje dalo 5567 glasača. Ovdje je inače moglo da glasa 33523 lica, ali je svoje pravo iskoristilo njih samo 16909.
Dakle, male grupe birača imale su u svojim rukama moć da promijene sudbinu svojih zajednica na četiri godine.
